Četvoro djece, a država okreće glavu
Prije nekoliko dana stiže nam poruka majke četvoro djece, tražeći pomoć, kako bi razriješila situaciju u koju je došla. Obećasmo da ćemo se pozabaviti slučajem, te i vas želimo izvijestiti o tome.
Nedavno je dobila obavještenje iz lokalnog vrtića da mora platiti pun mjesečni iznos za boravak jednog od svojih mališana. Ogorčena i zbunjena, obratila se Opštini, očekujući razumijevanje i podršku. Međutim, predsjednik Opštine kratko je odgovorio – vrtić je nadležan. Rukovodstvo vrtića, pak, ćuti. Odgovornost se prebacuje sa jednog na drugog, dok porodica koja je odlučila da ostane i gradi život u zavičaju, trpi posljedice te nezainteresovanosti.
Na naš zahtjev, danas je upriličen sastanak sa direktorom bratunačkog vrtića, Ivanom Tomićem, te je obećano da će gorepomenuta majka iznos moći platiti retroaktivno.
Kolegijum Skupštine opštine Bratunac će se održati u srijedu, 7. maja, i tada ćemo iznijeti prijedlog za tačku Dnevnog reda, kako bismo se suštinski pozabavili višečlanim porodicama, te, konačno, počeli kroz sistem, izmjenama pravilnika, oslobađati plaćanja vrtića porodice sa četvoro ili više djece.
U javnom prostoru često se ističe briga za porodice, najavljuju se podsticaji za natalitet, finansijska pomoć i sistemska podrška majkama i očevima koji se odluče za više djece. Međutim, kada se izbori završe, mikrofoni ugase, stvarnost je često drugačija – birokratija, ignorisanje i prećutna poruka: „Sami ste to birali.“
Zabrinjavaju i zvanične brojke. U poslednjih pet godina u Republici Srpskoj obavljeno je nešto više od 43.000 porođaja, dok je zabilježeno više od 7.200 abortusa – veliki broj njih kod maloljetnih djevojčica. Te brojke ne lažu. Demografska slika je sve mračnija, a alarmantno stanje ne iziskuje samo mjere, već hitnu akciju.
Ipak, postavlja se jedno suštinsko pitanje: čemu da se nadaju roditelji koji su se odlučili za brojnije potomstvo? Ako ni opština, ni sistem ne prepoznaju i ne podržavaju njihovu žrtvu i doprinos društvu, šta onda ostaje kao podsticaj budućim generacijama? Da li je potrebno još djece da bi se na kraju, ipak, prepoznalo da bez porodice nema ni nacije, ni države?
Slučaj iz našeg Bratunca nije samo pojedinačni problem – simbol je šireg društvenog sloma u kome riječi imaju težinu samo do dana izbora. A poruke koje danas stižu do mladih porodica zvuče jasno – nema vas ko podržati. Samo, nastavivši ovako, neće više imati ni koga.
Nadamo se da će naš prijedlog na Kolegijumu i skupštinskom zasjedanju uroditi plodom.
