CIK poništio odluku SO Bratunac o izboru članova OIK

Na prošlom zasjedanju SO Bratunac, jedna od donesenih odluka je bila razrješenje Mirze Ibrahimovića i Ivane Milanović sa dužnosti članova Opštinske izborne komisije zbog isteka mandata (21.12.2024). Dakle, riječ je o odluci tehničke prirode. Sproveden je i javni konkurs za izbor nova dva člana OIK-a. Rezultat i rang lista kandidata prema ostvarenim bodovima je sljedeća:

1. Mirza Ibrahimović
2. Ivana Milanović
3. Dragan Petrović
4. Zorica Šarčević
5. Munib Karić
6. Zvezdana Bojić

Na pomenutoj sjednici, bez ikakve diskusije, shodno rang listi, odlukom većine, za prvog člana imenovan je Mirza Ibrahimović. A ono što je nakon toga uslijedilo je vrlo nelogično.

Umjesto da se isti postupak sprovede i za sljedećeg kandidata, predsjednik Kluba odbornika SNSD-a (7 odbornika), Marko Mrkajić, dostavio je Skupštini u pisanoj formi obrazloženje zašto ne glasaju za Ivanu Milanović.

Zatim se pristupilo glasanju za imenovanje sljedećeg kandidata, Dragana Petrovića, koji, takođe, nije izglasan i Marko Mrkajić je u ovom slučaju dao sljedeće obrazloženje: „Izbor trećerangiranog kandidata Dragana Petrovića bi predstavljao povredu člana 2.14 Izbornog zakona, koji predviđa da sastav izborne komisije obezbjeđuje zastupljenost polova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti polova BiH“.

Nakon toga se pristupilo i glasanju za imenovanje Zorice Šarčević i bez ikakve diskusije, odlukom većine odbornika, ona je i imenovana.

Dalja procedura je bila da CIK potvrdi imenovanje, kako bi imenovani mogli stupiti na dužnost. Međutim, CIK je u četvrtak, 8. maja, prihvatio imenovanje Mirze Ibrahimovića, a odbio imenovanje četvrto-rangirane Zorice Šarčević, te naložio SO Bratunac da u roku od najkasnije 30 dana sprovede imenovanje u skladu za zakonom.

Dio obrazloženja zbog čega se odstupilo od rang liste, u ime kluba odbornika SNSD-a:

„III Činjenični razlozi za neimenovanje prvorangiranog kandidata

Depolitizacija izborne administracije je ključni princip modernih demokratskih sistema, a izbor kandidata koji imaju jasnu političku povezanost može predstavljati ozbiljan rizik po nepristrasnost izbornog procesa.

1. Ivana Milanović je obavljala funkciju predsjednika OIK-a prethodnih sedam godina, tokom kojih su evidentirane prijave o kršenju Izbornog zakona BiH, uključujući indicije o manipulacijama sa glasačkim materijalom i evidentiranje glasova preminulih osoba putem pošte.
2. Tokom obavljanja mandata pokazala je nedovoljan stepen nepristrasnosti i transparentnosti, što je narušilo povjerenje javnosti u rad OIK-a.
3. Na usmenom testiranju Ivana Milanović ostvarila je znatno lošije rezultate od drugih kandidata, što dodatno dovodi u pitanje njenu stručnost i sposobnost za obavljanje navedene funkcije.
4. U prethodnih sedam godina (nepuna dva mandata ) obavljala je funkciju sekretara Skupštine opštine Bratunac, na koju je imenovana kao prijedlog političke partije DNS, što dodatno ukazuje na njenu političku povezanost.“

Ovdje odmah treba skrenuti pažnju na to da su činjenice nesumnjive i dokazane stvari, a Marko Mrkajić u 1. i 4. tački govori o indicijama, iako je drugačije rečeno u samom (pod)naslovu. Tačka 2. je bez ikakvog utemeljenja i konkretnog navođenja rezultata nekog relevantnog istraživanja, već paušalna autorova ocjena. A tačka 3. nije vrijedna bilo kakvog komentara.

„IV. Nedostaci postojećeg sistema bodovanja

1. Uputstvo Centralne izborne komisije BiH („Službeni glasnikBiH“ broj 31/24) favorizuje dosadašnje članove OIK-a i omogućava sticanje dodatnih bodova isključivo njima, što dovodi do diskriminacije ostalih kandidata sa jednako vrijednim i relevantnim iskustvom.
2. Ovakav pristup bodovanju ograničava mogućnost fer konkurencije i ne odražava stvarne kompetencije kandidata, što je protivno principima pravičnosti i jednakosti garantovanim Ustavom BiH i međunarodnim aktima.“

Gospodinu Marku Mrkajiću smeta jedan segment diskriminacione prirode zakona, to što osobe koje su ranije bile članovi OIK-a imaju veći broj bodova zbog iskustva koje ide sa tim, te ostaje nejasno kako mu ne smeta da diskriminiše kandidata Dragana Petrovića, već to pravda jednom drugom diskriminatornom odredbom zakona. Možda je Dragan Petrović taj „sa jednako vrijednim i relevantnim iskustvom“, ali nije žensko, pa je u redu diskriminisati ga i izabrati gđu Šarčević.

Zašto ono što važi za Zoricu Šarčević, ne važi i za Muniba Karića?
Da li postoje indicije da je Mirza Ibrahimović povezan sa nekom političkom partijom, koju je favorizovao u odnosu na neke druge tokom prethodnih 7 godina?
Da li postoje indicije da je ta partija u koaliciji sa SNSD-om?

Imenovanje gospođe Zorice Šarčević, koja tokom proteklih lokalnih izbora 2024. nije mogla biti predsjednik BO, zbog novodonesene zakonske odredbe – da članovi političkih partija ne mogu zauzimati visoka mjesta u tehničkom procesu sprovođenja izbora – pa je zato mogla biti samo članom BO 104B015 – Autobuska stanica…

Da li je to „depolitizacija izborne administracije (koja) je ključni princip modernih demokratskih sistema“ o kojoj odbornik SNSD-a priča?
Ili je sa svojim odborničkim klubom i drugim odbornicima koji su za ovakve stvari glasali, našu lokalnu zajednicu, ipak, pokušao da povede u dugogodišnji „ozbiljan rizik po nepristrasnost izbornog procesa“?
Ili je upravo ovo sve ono protiv čega se odbornici SNSD-a navodno zalažu i protiv čega se bore, što su ovim pokušali da naprave, pa je CIK ipak spriječio?

Možda i najveća zanimljivost je, što je na inicijativu lokalnog SNSD-a, naša Skupština uputila Sudu BiH na razmatranje ovog, samo jednog, diskriminatornog dijela zakona. Istom onom sudu protiv kojeg je SNSD koalicija 2 puta pokretala referendum, i koji je prije 2 mjeseca Milorada Dodika osudio na godinu dana zatvora i još 6 godina zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske.